PORED I IZNAD REALNOG SVIJETA

Svekoliko carstvo umjetnosti se svojom neiscrpnom magičnošću suprotstavlja carstvu prirode. Čak i kada svojom produktivnom snagom umjetnik gradi prepoznatljive vizure svijeta oko nas, ono što često nazivamo imitativnim procesom, ne smijemo odbaciti tu novonastalu predstavu kao jedan sasvim novi svijet koji je stvaralačkom voljom autora oslobođen od zemaljskih uslova.

Upravo u takvom poduhvatu uspostavljanja saglasnosti između viđenog i njegovog odraza, hrabro gradi svoju slikarsku matricu Mladen Sekulić.

Sav vidljivi svijet, koji je Mladenov duh uzbudio da uđe u fizički zahtjevan poduhvat koji se graniči sa genijalnom smjelošću, otvorio je neusahlu i raspojasanu energiju za kreacijom njegovog saopštenja prirodnih uzora, koje umjetničkom fantazijom prevodi u trenutak imaginacije i sna.

Opus koji je nastao u umjetnikovoj želji da zabilježi trenutke egzistiranja svega onog što je tvorac sačinio, kreće se u rasponu tema koje svojim kadrovima većinom nanovo oživljavaju pejzaž i mrtvu prirodu, u želji da se istakne njena oplemenjenost, pročišćenost i savršenost.

U beskonačnim mogućnostima opažajnog svijeta umjetničko biće Mladena Sekulića promišlja prirodne forme po modelu nužnosti, one koja uzburkava energiju njegovog stvaralačkog potencijala i pomoću nje on svijet oko sebe ne prikazuje oskudnim i siromašnim, nego stoji kao kreator estetike ugodnog, koja budi čovjekova iskrena čuvstva.

Bilo da su u pitanju urbani ili ruralni pejzaži, umjetnik dokazuje svoj umjetnički poziv na način da jednako vlada gradivnim elementima forme, poznaje zahtjeve komponovanja slike, a linija i boja nerijetko imaju maksimalnu zvučnost i korelaciju koja se kreće ka samostalnoj jasnoći i razgovjetnosti.

Slike prirode koje nas svakodnevno okružuju spontano se urezuju u naš mentalni i vizuelni sklop i navikavaju nas da ih površno sagledavamo. Mladen poput hirurga, na većini svojih kolorističkih bravura, zaustavlja naše oko na detalju i sve ono što se vremenom pretvorilo u maglovito sjećanje o formama nastalim u prirodi, disciplinovano i jasno, označava kao potpuno nezavisni objekat sa svojom egzistencijom.

Šume, planine i proplanci, voda, poljane, zalazak sunca, plavetnilo neba, dvorišta, seoski putevi i sokaci, gradske ulice i bunari, transformisani su iz stvarnih slika u nove predstavne slike, u kojima običan život nosi jednu novu energiju, u kojoj i nesavršeni momenti i detalji imaju unutrašnje ozračje bogatog kolorizma i izvanredne snage stvaralačkog duha.

Smjenjivanje jasnih i pročišćenih bojenih ploha sa prostornim momentima u kojima se osjeća prisustvo ritmičkih modula, i skoro flamanske zainteresovanosti za detalj, čine jedan interesantan i dinamički gradiran pristup formulaciji likovne zamisli. Takvim pristupom Sekulićeve slike ostvaruju zagonetne melodične struktureu kojima je istovremeno sačuvan mir objektivnog interesovanja i neskrivena energija oblikovanja formi.

Moć analitičkog posmatranja pojedinih elemenata, koji su predmet umjetnikove kreacije mrtvih priroda, odaju njegovu naklonost ka fovističkom pristupu isticanja pojedinačnih osobina svakog predmeta na slici. Njegova deskripcija stvari pomoću strasnog entuzijazma i živog osjećanja za ljepotu, izvlači iz objekata personalne osobine koje samo njegov duh prepoznaje, i na taj način tvori preobraćenu sliku nestvarne čistote i prijatnosti.

Na momente kirikovski magičan, nadrealan, sezanovski organizovan, gradi mrtve prirode koje su maksimalno pročišćene i upućene ka modernističkom pristupu predstavljanja suštine umjetnikove ideje.

Radovi Mladena Sekulića se uzdižu iznad pojedinačnog fragmentarnog osjećanja i doživljaja stvari i svijeta oko nas. Kompletna suština organičkog sklopa njegovih crteža i slika predstavlja rijetku pojavu da samo hipersenzibilna bića mogu da razumiju suštinu svijeta i predmeta u njegovoj kompleksnosti i sedimentnosti, a ne  radi njega samog.

Upornost, organizovanost, volja za životom i stvaralaštvom bogato su obdarili biće i djelo ovog stvaraoca čija umjetnička svijest gospodari iznad svih fizičkih barijera koje su se ispriječile pred njim. Taj stalni neumorni rad doveo je vremenom do sve bogatijeg, sigurnijeg i potpunijegoblikovanja spoznajnog svijeta u kome su nestali početni strahovi i dileme, a otvorio se jedan bogati i neiscrpni svijet bojenog carstva koje opaža njegovo oko.

Mladen Sekulić, hrabri čovjek i umjetnik, prekoračuje granice individualih ograničenja i predrasuda, otvara svjetove beskonačne umjetničke djelatnosti i stameno stoji pored i iznad realnog svijeta,  „i kad bi bilo mogućno da on vječno živi, mogao bi on iz tih unutrašnjih ideja, o kojima piše Platon, izliti uvijek nešto novo kroz svoja djela“.

U Banjaluci, ljeto 2021.                                               dr Siniša Vidaković, istoričar umjetnosti